Piše: Mirjana Jančovska
Koliko danas košta jedan život? Teoretski gledano, mnogo, ali, da li je tako i u praksi? Dok se na sve strane objavljuje kako je moderna medicina uznapredovala, dok se spominju nove metode, genetske terapije i novi pristupi liječenju, čini mi se da bi bilo dobro da se poradilo i na kulturi i odnosu bolničkog osoblja prema pacijentima. Izgleda da se sve okrenulo naopačke, a sistem vrijednosti je postavljen nenormalno. Ovih dana sam se lično uvjerila da, ukoliko morate da se podvrgnete nekom hirurškom zahvatu za šta vam je potrebna priprema za operaciju u smislu vađenja nalaza, snimanja, analiza i sličnog, potrebno je da uzmete godišnji odmor kako bi se sve to prikupilo, a nakon toga vam je sigurno potreban i psihijatar, jer dok dođete do ljekara do ludila vas dovedu ‘’sestre i braća’’ u bijelom. Do zakazivanja termina za operaciju najvjerovatnije ćete poludjeti, a vrlo moguće, ukoliko ste stariji i ukoliko je ozbiljniji problem u pitanju, da ćete i umrijeti...Stara narodna izreka kaze da lijepa riječ i gvozdena vrata otvara... E, pa ako hoćete da dođete na red u bolnici i da završite ono zbog čega ste došli, onda zaboravite na lijepe riječi! Ukoliko ste uspjeli da pregled zakažete preko telefona, jer najčešće daju broj koji nije u funkciji i ako ste došli u zakazani termin, nemojte da kucate na vrata! Upadajte i zauzmite stav kojim ćete da uplašite suprotnu stranu, inače ste nadrljali!
Poželjno je da već s vrata podsjetite medicinsku sestru na etički kodeks koji prije svega insistira na uvažavanju potreba pacijenta, njegovog integriteta i iznad svega dostojanstva... Medicinske sestre su uglavnom neljubazne i drske. Primjetno je da se prave razlike u odnosu na pol, starost, sposobnost, ekonomski status, političko uvjerenje itd. Ja njoj ‘’VI’’ ona meni ‘’TI’’... Opteretih se od razmišljanja odakle se poznajemo. Njihova nezainteresovanost i inertnost se možda može opravdati lošim standardom, malim platama, opterećenjem time kako vratiti ratu za kredit, spremiti dijete u školu, kako preživjeti još sedam dana do plate i slično... Ali i onaj ubogi bolesni čovjek ima iste probleme i da ima novca za privatnu kliniku ne bi ni došao na milost i nemilost osoblju u bijelom po državnim zdravstvenim ustanovama. Kažu da čovjek ne smije da pogrijesi prilikom izbora zanimanja, ali, ukoliko je to već učinio, onda lako može i da promijeni posao. Kome se ne radi u zdravstvu, neka se obrati Zorici da ga pošalje kod Vukice koja će ga uputiti na plantaže. Misle oni na nas, čitav dan na ‘’svježem’’ vazduhu, okružen stablima bresaka i vinovom lozom, a tu je još i obrok samo za euro, pa, ko voli neka izvoli!
Biblijska poruka je jasna, iako zasad izgleda da baš nema puno nade u neke promjene nabolje, jednog dana stvari će se promijeniti: “poslednji će biti prvi, i prvi će biti poslednji” (Matej 19:30). Dakle, riba smrdi od glave! A to znači da prvo treba pospremiti Ministarstvo zdravlja, pa krenuti ka repu. Za to treba sprovesti velike promjene, prvenstveno u smislu fer i poštenih izbora, a dok do toga dođe moramo se uzdati u velikog nebeskog računovođu i pomoliti se da što prije sjedne za sto i svede račune na Zemlji. Njega neće biti moguće potkupiti, jer, sjetimo se, pravda je vezanih očiju, i ne gleda ko je ko!
Nakon svega, život ima i vedriju stranu, upravo me obradovala udarna vijest na Dnevniku da gorivo u narednih 15 dana neće poskupiti...